Nakon svibanjskog treninga voditelja (Training Course) od 21. do 27. srpnja 2019. godine kroz međunarodnu razmjenu mladih (Youth exchange) održan je drugi dio projekta VIVO.19. Kao što ste mogli čitati u članku o treningu voditelja projekt VIVO.19 u organizaciji PGD-a Šinkov Turn okupio je partnerske organizacije iz Hrvatske (Vatrogasne zajednice Varaždinske županije), Italije (Združenje prostovoljnih gasilcev Breg) i Austrije (Kärntner Landesfeuerwehrverband) s ciljem promocije zajedničkog sudjelovanja, aktivnog građanstva, interkulturalnog dijaloga i solidarnosti, stjecanja i usavršavanja kompetencija, učvršćivanja veza između volonterstva i tržišta rada, poboljšanja tehnika, metoda i kvalitete rada s mladim osobama. Nakon određenih poteškoća pri okupljanju sudionika iz koruške organizacije zbog velikog broja ranije planiranih aktivnosti vatrogasaca na domaćem terenu u to doba godine te situacije oko pripreme planiranih smještajnih kapaciteta donijeta je odluka o promjeni lokacije održavanja te je poslana zamolba na što je nacionalna agencija za mobilnost pozitivno odgovorila i za mjesto održavanja je potvrđen objekt Mozirska koča nedaleko od poznatog skijališta Golte. Nakon toga, neznatno je prilagođen program aktivnosti razmjene mladih pa je 21. srpnja na lokaciju pristiglo 27 mladih i njihovih voditelja. Nakon poziva upućenog DVD-ima za prijavu, da li zbog činjenice da je potrebno dobro poznavanje engleskog jezika ili nečeg drugog, hrvatski tim sastavljen je od mladih članova i članica iz Varaždinskih Toplica (Ivan, Jelena, Jana, Ana, Marlena), Novog Marofa (Lovro, Nikola), Donje Voće (Melanie, Mario, Luka, Doris) te Vidovca (Petar) i voditelja grupe Zvonka.

       Nakon smještaja, sudionici su podijeljeni u miješane „obojene“ grupe, odrađene su mini radionice za osnovno upoznavanje i zagrijavanje te je u živahnom ritmu proteklo prvo zajedničko popodne. Sljedeći dani ispunjeni su raznim radionicama koje su potvrđene i za njih su dane smjernice na treningu voditelja, a pripremali su ih i proveli sami sudionici razmjene mladih. Radionice su pokazale kreativnost i snalažljivost sudionika pa su sve protekle u aktivnom i donekle zabavnom tonu. Hrvatski tim trebao je obraditi i prezentirati menadžment u radu s mladima, edukaciju te kreativnost i sigurnost u radu, a jedna večer bila je namijenjena za nacionalnu večer tijekom koje je trebalo odraditi predstavljanje države iz koje sudionici dolaze, vatrogastvo u njoj, kulturu i običaje. Sve planirano odrađeno je vrlo dobro te se po nalogu voditeljice projekta i nakon odrađenog većeg broja popratnih zadataka u nekoliko dana od dolaska Ivan prometnuo iz sudionika u drugog voditelja, a Petar u vodećeg sudionika hrvatskog tima s obilježjima suvoditelja. Kao točka na „i“ nacionalna večer završila je logorskom vatrom na kojoj je ekipa pekla jeger (lovačku salamu) i mladi kukuruz (u sjevernim krajevima popularno nazvani mlječeci ili pečenice) uz pjesmu i svirku na gitari kolegice Lee. Nacionalne večeri ostalih grupa su također bile edukativne i zabavne pa su se sudionici sve više povezivali i jezična barijera se polako smanjivala zbog postupnog oslobađanja od kočnica prema komuniciranju na stranom jeziku, u ovom slučaju engleskom, ali polako i slovenskom ili talijanskom za one koji brže uče. Noći su bile prohladne i kratke, a popodneva ugodna na 1344 metara nadmorske visine pa je sve bilo lako podnijeti.

       Nekoliko dana radionice su bile u podnožju planine, u okolici Ljubljane i samom gradu pa se moglo osjetiti slovensko ljeto na visokih 33 do 34°C. Tih dana sudionici su posjetili muzej šuma i šumarstva u Nazarju, odradili „vodenu“ radionicu, posjetili lovce, sportaše i zrakoplovce, uvjerili se kako je bilo skrivati se u tunelima pod Kranjem u vrijeme bombardiranja grada i kako rade vatrogasci Profesionalne brigade Kranj. Prošetali su i Ljubljanom, posjetili Kuću Europe i naučili nešto novo o Uniji, njenim narodima, gospodarstvu i kulturi.  Isprobali su boćanje pod paskom peterostrukog svjetskog prvaka u preciznom i brzinskom izbijanju, pojeli „šlapu“ (op.a. pohano meso veličine tanjura s mnogo pommesa) u radničkoj menzi za male novce i za večerom bili usluženi od osoba s posebnim potrebama u restoranu „Druga violina“. Lea je kao nagradu za angažman na pripremi i provedbi aktivnosti projekta tajnim glasovanjem voditelja i suvoditelja osvojila let s mladom pilotkinjom sportskog aviona Sandrom kroz dolinu Savinje, a svi zajedno smo u nekoliko grupa „zaključani“ u aktovku iz koje smo trebali pobjeći za manje od sat vremena u varijanti igre Escape room za projekt nazvanu Čmrlj game. Na kraju svakog dana stečene ili unaprijeđene kompetencije i doživljaje se evaluiralo u vlastitoj knjižici Vivo & ME, a dnevnik s utiscima sudionika i opisom događaja je objavljen na mrežnoj stranici PGD-a Šinkov Turn. Osvježenje za vrućeg ljetnog dana potražilo se u Nazarju na ušću rječice Drete u rijeku Savinju ohlađenu na 21°C. Zadnjeg popodneva odrađen je dobrotvorni rad u PGD-u Šinkov Turn koji je završio piknikom za sudionike projekta, članove domaćeg PGD-a i prijateljskih udruga (Lovačko društvo Selo, Športsko društvo Strahovica) i mještane s bogatom tombolom. Većina sudionika vrlo dobro se snašla u dodijeljenim ulogama. Lea je ponovno ostala najsretnija jer je na tomboli osvojila glavnu nagradu – tortu, koju je rado podijelila sa svim sudionicima projekta. Posljednjeg dana da se smanji napetost prije odlaska kući odrađen je posljednji zadatak koji je kao nagradu za najspretnije imao vožnju na zip-line stazi dugoj 220 metara iznad skijališta.

       Zadatci koje su sudionici dobili tijekom dana ili pred kraj istog skupljeni su i uvršteni u Priručnik VIVO.19 koji prikazuje sve aktivnosti i doživljaje tijekom treninga voditelja i razmjene mladih. Priručnik je pripremljen na svim jezicima sudionika projekta i engleskom, a kako izgleda možete vidjeti ovdje. Prije rastanka sudionici su zahvalili voditelju Mozirske koče na ukusnim obrocima koje je prošlih dana spremao i gostoprimstvu te Saši i Mariji na uloženom trudu i vremenu kao i na pozivu da sudjeluju u projektu, uz međusobnu razmjenu sitnica koje su donijeli kao poklon svojim novim prijateljima. Nakon povratka kućama sudionici imaju zadatak razmisliti o događajima i stečenom ili unaprijeđenom iskustvu u radu s mladima te pripremiti vlastiti Youthpass certifikat o sudjelovanju koji će organizatori ispisati i bit će im uručeni na nekom od sljedećih druženja.